islamski alimi i mislioci o americkoj prijetnji iraku

Kao odgovor na nastavak americkih prijetnja Iraku, kojima je nastavljeno uprkos pocetku misije medunarodnih promatraca, grupa alima, mislilaca i naucnika iz Saudijske Arabije, Sudana, Egipta, Maroka, Alžira i drugih zemalja islamskog svijeta izdala je Dekleraciju kojom americku upornost u nakani upotrebe sile i neprijateljstva opisuju kao povratak sjecanja na krstaške pohode i brutalnosti kolonijalizma.
Alimi i mislioci, medu kojima su Šejh Jusuf Kardavi, Abdul Medžid Zindani, Selman Avde, Tarik Bišri, Isam Bešir, Ahmed Rejsuni i Sadik Abdul Madžid ukazuju na to kako dogadaji u Afganistanu i Palestini, namjere prema Iraku i Palestini, nagovještaji podjele i stalno zastrašivanje pojedinih susjednih država, nisu ništa drugo do otkrivanje dijela americkih prikrivenih, strateških, i neprijateljskih nakana prema brojnim islamskim zemljama.
Dekleracija koju je objavio Quds Press, a potpisalo 209 alima, naucnika i mislilaca, poziva arapske vlade da se odupru americkom napadu i silama cionizma koji pripremaju novo ozracje kolonijalizma i dominacije nad brojnim islamskim zemljama.

Deklaracija naglašava da: «Upornost Americke administracije na upotrebi sile protiv Iraka i neprijateljstvo prema zemljama te regije vracaju sjecanja na krstaške pohode i stravicnost kolonijalizma kada su okupatorske vojske pritisnule azijsko i africko tlo, ponizile narode i poharale njihova dobra.» Još se dodaje: »Baš kako je taj period otvorio vrata džihada i pravednog otpora i završio krahom krstaške sile zla, neprijateljstva i silništva, isto tako ce svaka inicijativa neprijateljstva ili potcjenjivanja ummeta otvoriti vrata džihada i pravicnog, legitimnog otpora, koji ce, uz Alahovu pomoc, rezultirati slomom kršcansko-cionisticke okupatorske sile zla».
Deklaracija naglašava: »Stvarni razlozi americke administracije za napad na Irak su: uništavanje identiteta islamskog ummeta, širenje americke kulture u regionu, kontrola njegove nafte i drugih bogatstava, prikrivanje najavljenih a neostvarenih ciljeva u Afganistanu, zaokupljenost regiona pojacanom napetošcu, usporavanje ekonomskog razvoja, cuvanje sigurnosti Izraela i garancija njegove superiornosti u regionu, iskorjenjivanje Intifade blagoslovljene koja je zabrinula sigurnost Izraela i uzdrmala njegovu ekonomiju».

Dekleracija precizira odredene iskorake vlada, naroda i uleme kojima bi se suprotstavili surovim americkim napadima, pozivajuci vlade islamskih i arapskih zemalja na stvarno poistovjecivanje s njihovim narodima što bi probudilo duh povjerenja i ucvrstilo princip šure - dogovora i uvažavanja mišljenja drugih, shodno osnovnim nacelima ummeta. Tako bi se popunile praznine a i produbila pripadnost zemlji i narodu, jer: «Americka prijetnja izvana ne može se realizirati osim kroz te praznine ili putem institucija podložnih americkim pritiscima i programima.
Deklaracija upozorava vlade islamskih zemalja da se ne priklanjaju americkoj administraciji kao i provodenju njenih zahtjeva i politike, te da se ne drže neutralno u vezi s njenim neprijateljstvom. Ona poziva prevazilaženju podjela, udaljenosti i razlika koje neprijatelj uporno sije medu vlade i narode, poziva ka samoizgradnji, osnivanju institucija, raznolikosti privredivanja, medusobnom uspostavljanju ekonomskih i društvenih interesa kao i izgradnji jakih i uvezanih pojedinaca i društava.

S druge strane, Deklaracija poziva arapske i islamske narode stvarnom povratku Uzvišenom Allahu, pridržavanju Njegovog šerijata, iskrenom pokajanju od svih grijeha, cvrstom uvjerenju da Allah daje pobjedu iskrenim mu'minima, velikom nastojanju ocuvanja jedinstva stavova a odbacivanju sporova, davanju prioriteta opcim interesima ummeta, ocuvanju cjelovitosti država cime bi se odbranilo dostojanstvo, osigurao mir, ocuvala znamenja dina i ostvarili interesi svih muslimana.
Dekleracijom se traži da: » Muslimanska omladina pomaže strateške interese ummeta, bude daleko od nasilja i cuva mir i jedinstvo država; neprijatelj budno ceka priliku ili grešku u našim safovima, a na nama je da im to ne priuštimo. Uz naše cvrsto nastojanje udaljavanja muslimanske omladine od puta nasilja, potvrdujemo pravo muslimanskih naroda na džihad protiv njihovih neprijatelja.

Što se tice uleme, daija i mislilaca, Deklaracijom se zahtjeva da usmjere:» Ummet u kriznim momentima, otkriju im ono što im se zamutilo od istine, šire pravednost, umjerenost i praštanje unutar ummeta, shodno pravilnom razumijevanju poruke islama, ispunjavajuci time obavezu savjeta i odbrane unutar otvorenih muslimanskih pitanja.
Na kraju, Deklaracija ocekuje od svih pobornika pravicnosti, zagovornika mira u cijelom svijetu, vlada, institucija, udruženja, foruma, komiteta ljudskih prava, pojedinaca da na sve moguce nacine ispolje svoje neslaganje s politikom americke vlade koja vodi svijet u sukobe, ugrožava mir i stabilnost; te da odbace americku politiku koja nastoji proširiti razaranje svijeta.

Tekst Deklaracije

Slijedi tekst koji je potpisalo dvjesto devet muslimanskih alima, mislilaca i naucnika iz raznih krajeva svijeta, tekst koji se bavi americkim prijetnjama arapskoj regiji i islamskom svijetu koji je objavila agencija Quds Press.
- Nakon dogadaja od 11. septembra, islam i islamski svijet postali su meta americke administracije i cionistickih sila koje su odredile strategiju kojom ce ostvariti razlicite oblike novog kolonijalizma i upravljanja nad brojnim islamskim zemljama. U tome ih zdušno pomažu dirigovana sredstva informisanja, novi zakoni koje utemeljuje americka vlast kako bi u onome što oni žele upotrijebili silu, regrutovali vojske, nametnuli ekonomske i politicke sankcije i «okitili» koga hoce terorizmom ili potpomaganjem terorizma.

Ono što se dogada u Afganistanu i Palestini, nišanjenje Iraka i Sudana, uocenih nastojanja podjele susjednih država, nije ništa do dio objelodanjivanja prikrivenih strateških americkih nakana spram islamskih zemalja. Žestoki napad koji predvode americka sredstva informisanja ovih dana, iza kojih stoje sile cionizma i ultradesnicarskih kršcana protiv islama i njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., samo je dio tog opakog napada kojim rukovodi americka administracija i oni koji je podržavaju. Dok pišemo ovo pismo, proživljavamo najnovije poglavlje politike americke administracije, a to je nastojanje da se uništi Irak i time ugrozi stabilnost cijelog regiona. Koristeci se svim mogucim izgovorima, potcinjavajuci sebi Ujedinjene Nacije kao instrument usvajanja odluka koje žele, nakon kojih bi napali Irak, okupirali ga, rasparcali i iskoristili njegova dobra, sve to bio bi samo prvi korak u slicnom lancu dogadaja. Sve što znamo o suštini irackog režima i onome u cemu se ogriješio o svoj narod i susjedne države, ipak, sve to ne opravdava americku kampanju za upotrebu sile protiv Iraka.

Zaista, upornost americke administracije na upotrebi sile i neprijateljstva nad zemljama regije u svijest vraca krstaške pohode i torturu iz doba kolonijalizma kada su kolonijalistcke vojske pritisnule Aziju i Afriku, ponižavajuci njihove narode i uživajuci njihova dobra. Kao što su ta vremena otvorila vrata džihada i pravednog otpora i skoncala slomom krstacke sile zla, neprijateljstva i silništva, tako ce i svaka inicijativa neprijateljstva spram ummeta ili njegovo potcjenjivanje ponovo otvoriti vrata džihada i legitimnog, pravednog otpora koji ce, uz dozvolu Uzvišenog Allaha, završiti slomom okupatorske, krstacko-cionisticke sile zla.
Stvarni razlozi americke administracije za napad na Irak i poigravanje sa sigurnošcu arapske regije je uništenje identiteta islamskog ummeta, širenje americke kulture u regionu, kontrola njegove nafte i drugih bogatstava, prikrivanje neostvarenih, propalih a najavljenih ciljeva u Afganistanu, zaokupljenost regiona pojacanom napetošcu, usporavanje ekonomskog razvoja, cuvanje sigurnosti Izraela i garancija njegove superiornosti u regionu, iskorjenjivanje Intifade blagoslovljene koja je poljuljala sigurnost Izraela i uzdrmala njegovu ekonomiju.

Na vladama i narodima je da osjecaju stalnu opasnost koja im prijeti i da se, duhovno i materijalno, pripreme za otpor tome. Stoga nama, potpisnicima ove deklaracije, ne ostaje ništa drugo pred ovim opakim napadima osim da istupimo s ovim otvorenim pozivom, proizašlim iz iskrenosti, predanosti i savjetu spram ummeta:
1. Pozivamo vlade islamskih i arapskih zemalja na rad po islamskom šerijatu i pridržavanje njegovih izvora, postizanju stvarnog poistovjecenja sa svojim narodima cime se širi duh povjerenja, snaži princip šure-dogovora i uvažavanja mišljenja drugih, shodno opceprihvacenim principima ummeta. Tako bi se popunile praznine i produbila pripadnost zemlji i narodu, jer americka prijetnja izvana ne može se realizirati osim kroz te praznine ili putem institucija podložnih americkim pritiscima i programima.
Došlo je vrijeme da narodi regiona svjedoce iskrenoj politici svojih vlada kojima su najbitniji interesi ummeta i države. Stvarna sigurnost tih vlada nece se postici ulogom stalnog taoca vanjskog svijeta niti slijedenjem njihovih potraživanja, nego je put sigurnosti u oslanjanju, poslije Allaha, dž.š, na vlastite narode, hodeci s njima putem zajedništva i zbližavanja nastalih na nacelima ummeta, svjedoceci rijeci Uzvišenog: «Allah nece izmijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne izmijeni sam sebe».

2. Pozivamo vlade islamskih i arapskih zemalja da svom žestinom, cvrste i jedinstvene, odbace svaki vid americkog, nakaradnog miješanja, ma pod kojim plaštom to bilo. Time ce se onemoguciti americkoj administraciji da igra s pozicija oprecnosti i sukobljavanja, kad vec nije skriveno kako ce napad na Irak ionako biti samo otvaranje prolaza za napad na mnoge zemlje islamskog svijeta, posebno susjedne; ili ce taj napad biti zaživljavanje novog oblika dominacije kojim bi te zemlje bile porobljene i potpuno okupirane vanjskim uplitanjem u planiranje njihovog razvoja, bez obzira da li se to odnosilo na kulturu, vojsku ili ekonomiju.
Doista, prikljucivanje americkoj administraciji, provodenje njenih zahtjeva i politike, pa i neutralan stav spram njenog neprijateljstva podstice tu zemlju da, omalovažavajuci spomenute države još više traži i uvjetuje. Vodama i vladama napominjemo Poslanikov, s.a.v.s., hadis: «Nema covjeka koji ponizi muslimana postupkom kojim ugrožava njegovu svetost ili umanji njegovu cast a da ga Allah ne ponizi onda kada mu bude draga Njegova pomoc. I, nema covjeka koji pomogne muslimanu u situaciji kada se želi umanjiti njegova cast ili ugroziti njegova svetost a da ga Allah ne pomogne onda kada mu bude draga Njegova pomoc».

3. Pozivamo vlade da se izdignu iznad prica o podjeli, udaljenosti i razlikama koje neprijatelj uporno sije medu vlade i narode, pozivamo sve na samoizgradnju, osnivanje institucija, raznolikost privredivanja, medusobno uspostavljanje mostova ekonomske i društvene saradnje, kao i okretanju izgradnji jakih i uvezanih pojedinaca i društava.

4. Kao što pozivamo vlade izgradnji kvalitetnih veza s drugim silama mimo SAD-a, kako zemlje regiona ne bi ostale taocem americke dominacije. Postoji mnogo prilika za produbljavanje ekonomske i politicke saradnje sa zemljama istocne Azije i sa pojedinim evropskum državama, a suština te saradnje jeste u sopstvenom jacanju na putu ostvarenja naših interesa.
Muslimanski narodi, bez obzira na njihove patnje, negativnosti, slabosti i odsutnost, ipak snose dio odgovornosti za stanje u kojem se sada nalaze i ono što ih okružuje. Iako smo u posljednje vrijeme poceli, Allahu hvala, osjecati nešto od te budnosti, od njih ocekujemo mnogo, prije svega sljedece:

1. Iskreni povratak Uzvišenom Allahu i iskrenu tevbu od svih pojedinacnih ili skupnih grijeha, postupajuci po rijecima Uzvišenog: ”Trebalo bi da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla...”
2. cvrsto ubjedenje da Allah daje pobjedu onima koji u Njega iskreno vjeruju, kao što Uzvišeni kaže: ”A Naša rijec je davno recena o robovima Našim, o poslanicima; oni ce biti doista potpomognuti i vojska Naša ce zacijelo pobijediti.”

3. Jedinstvo stavova a odbacivanje sporova, pobjedu opcih interesa ummeta i ocuvanje cjelovitosti država. Tako bi se odbranilo dostojanstvo, osigurao mir, ocuvala znamenja dina i ostvarili interesi svih muslimana. Zaista je svako dobro u jedinstvu i zajedništvu, baš kao što je i svako zlo u nejedinstvu i neslaganju; kako je o tome rekao Uzvišeni: «I, ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali». Poznata je pogubnost cijepanja ummeta na stranke i partije, što daje priliku neprijatelju da ih upotrijebi jedne protiv drugih.

4. Od muslimanske omladine ocekuje se ozbiljnost u životu, usmjerenost ka strateškim interesima ummeta, udaljavanje od terora i ocuvanje sigurnosti i cjelovitosti država, golem napor u izgradnji jedinstva stavova a odbacivanju sporova, davanje prioriteta opcim interesima ummeta, ocuvanje cjelovitosti država, cime bi se odbranilo dostojanstvo, osigurao mir, ocuvala znamenja dina i ostvarili interesi svih muslimana. Neprijatelj budno ceka priliku ili našu grešku, a na nama je da im to ne priuštimo. Uz cvrste napore da udaljimo muslimansku omladinu od puta nasilja, mi, još jednom, potvrdujemo pravo muslimanskih naroda na džihad protiv njihovih neprijatelja.

Islamski ucenjaci-ulema, daije i mislioci treba da usmjeravaju ummet u kriznim momentima, otkriju im ono od istine što oni ne vide. Njihovo odsustvo iz dogadaja znaci odsustvo istine, razuma i mudrosti. U takvim okolnostima od njih se zahtijeva da:
a) Punom snagom uzimju vjeru i cvrsto se drže onoga u vezi s cim nema dvoumljenja: Allahovim govorom i Poslanikovim sunnetom.
b) Šire pravednost, umjerenost i praštanje na osnovu pravilnog razumijevanja poruke islama, naglašavajuci trajne vrijednosti ummeta kao i naših razlicitosti, kako ne bismo jedni druge napadali.
c) Izvršavanje šerijatske dužnosti jacanja stabilnosti ummeta i njegovog prosvjetljivanja u pitanjima dina i onoga što ih okružuje, kao i ispunjenje obaveze savjeta i odbrane kada je rijec o otvorenim muslimanskim pitanjima.
d) Iznalaženje šerijatskih rješenja (idžtihad) o onome što se tice savremenih a nametnutih stvari u vezi s ummetom kao i preuzimanje inicijative u tim procesima.

Mi, zaista, ocekujemo od svih pobornika pravicnosti, zagovornika mira u cijelom svijetu, vlada, institucija, udruženja, foruma, komiteta ljudskih prava i pojedinaca da na sve moguce nacine ispolje svoje neslaganje s politikom americke vlade koja vodi svijet u sukobe, ugrožava mir i stabilnost; da odbace takvu americku politiku koja nastoji proširiti razaranje svijeta. Posebno to ocekujemo od zagovornika pravicnosti, onih koji vole mir i koji su opozicija ideji rata, institucija i pojedinaca unutar SAD-a; da ustanu protiv nasilja i terorizma ultradesnicara i cionista unutar americke administracije.
Molimo Uzvišenog Allaha da sacuva ummet, podari mu pobjedu protiv neprijatelja, sacuva din i mir. Zaista, On sve cuje i odaziva se dovama; i neka je salavat na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.